U spomen na Musu Beria
*English version below
Iako nam nije jednostavno pisati o ovom slučaju, poslije pročitanih novinskih članaka osjećamo potrebu da napišemo par riječi o Musi Beri. Željeli bi ukazati na neke stvari za koje mislimo da su važne a koje senzacionalistička patetika mejn-strima ostavlja u sjeni.
Musu smo poznavali lično. Potreseni smo vesti o njegovoj neočekivanoj smrti. Pored izražavanja sućuti, voljeli bi istaknuti okolnosti pod kojima je Musa živio, govoriti o strukturalnom nasilju koje je utjecalo na njegov život i smrt, i direktnim posljedicama mehanizma graničnog sistema koji ga je ilegalizirao. Musa je bio prisiljen živjeti u neprihvatljivim uvjetima koje su rezultirale njegovom smrću. Mi ga vidimo kao još jednu žrtvu europskog graničnog režima, no, u njegovom životu, on nikada nije bio žrtva, nije želio da se smatra žrtvom. Ostavljao je utisak pozitivne, jake, tople osobe, glazbenika i prijatelja.
Musa je u Srbiji boravio bez dokumenata što znači da je svaki aspekt njegovog života bio ‘ilegalan’. Kao i tisuće ljudi koji svake godine prođu kroz Srbiju na putu ka EU, Musa je bio ilegaliziran sa strane europskog graničnog režima. Dotični režim dozvoljava državljanima određenih zemalja, dobrostojećim pojedincima da dobiju vizu i legalno putuju u EU dok velikoj većini svijeta to onemogućuje i prisiljava ih da putuju ilegalno. Takav način putovanja je skup, opasan i počesto završava smrću. Svake godine tisuće imigranata bivaju ubijeni posredstvom europskog graničnog režima. Život ilegalne osobe je jako težak; ne samo da je njihovo putovanje ilegalno, nego i njihovo zadržavanje na teritoriju država kroz koje prolazi, njihove svakodnevne aktivnosti, sam život, spavanje, posao, prehranjivanje itd…. To podrazumijeva da u svakom trenutku bez ikakvog razloga, zbog pomanjkanja ‘odgovarajućih papira’ mogu biti proganjani od strane policije, pritvoreni i deportirani.
Milijun ljudi diljem svijeta žive ilegalizirane živote i ujedno se bore za dostojanstvo u svim ponižavajućim i dehumanizirajućim okolnostima. Musa je bio ponosna i pozitivna osoba koja je odbijala svaku vrstu viktimizacije i samilosti zbog svoje situacije.
U Srbiji se našao zbog lančane deportacije. Bio je deportiran iz Njemačke u Mađarsku i potom iz Mađarske u Srbiju. U Njemačkoj je započeo život, učio je jezik i radio kao auto mehaničar. Bio je prisilno deportiran u Mađarsku jer mu je policija tamo uzela otiske prstiju. Po Dublinskoj regulaciji, Mađarska je u tom slučaju „odgovorna“ da mu pruži azilnu zaštitu. Mađarska je potom ustanovila da je na njen teritorij ušao preko Srbije, te pošto se Srbija smatra trećom sigurnom zemljom, vraćen je u Srbiju.
Musa je osjetio neefikasnost srpskog azilnog sistema i odlučio da ne bude dio njega. Znao je da bi u protivnom bio ograničen na život unutar jednog od prihvatnih centara za tražioce azila u Srbiji, izoliran od ostatka društva, marginaliziran, tretiran sa sažaljenjem. Život bi mu bio reduciran na čekanje, spavanje i lošu hranu. To su razlozi zbog kojih je pokušao da pronađe svoj način života, punog istrajnosti i kreativnosti, oslanjajući se samo na sebe. Odlučio je da ostane u gradu gdje se može relativno slobodno kretati, stvarati poznanstva i prijateljstva te donositi vlastite odluke. Nije htio da priča o svojim poteškoćama nego se usredotočio na pozitivne stvari. Nije želio sažaljenje od svojih prijatelja, nikada nije pitao za pomoć, nego je dao sve od sebe kako bi pomogao ljudima oko sebe.
Po informacijama koje smo dobili od djevojke koja uređuje sve administrativne obaveze oko povratka njegovog tijela u Gambiju, transport košta oko 3000 eura – to je suma koju treba pokriti njegova obitelj. Logika tržišta kapitalističke ekonomije nastavlja trenirati svoju moć i na beživotnim tijelima ilegaliziranih osoba.
Ako ste voljni pomoći pri prikupljanju novca za povratak tijela, kontaktirajte nas.
Potreseni smo zbog njegove smrti ali ujedno i inspirirani njegovim ustrajnim duhom, nadom i borbom za slobodan život i uzajamnu pomoć.
——————————————————————-
In memoriam Musa Beri
Even though it is not easy for us to write about Musa, after having read the recent articles about his death, we feel like we would like to share a few words. We would like to point out to some perspectives that the reports of the mainstream media leave out.
On the 10th of December 2014, Musa Beri was found dead in Belgrade, in his temporary shelter at the Danube dock, where he has been living for the past few months. The cause of his death is, according to the patologist, carbon monoxide poisoning. He lived in a make shift dwelling, in inappropriate conditions for the cold winter, and he was heating himself in a closed room with a fire. He fell asleep and died in his sleep from poisoning.
We knew Musa personally and are deeply shaken up by his sudden and unexpected death. Besides expressing our mourning about his death, we would also like to point to the circumstances Musa lived in, the border regime that illegalised him and the structural violence that cannot be neglected as a factor in his life and death. Musa was reduced to living in inappropriate conditions, which resulted in his death. We see him as another victim of the European border regime. But in his life, Musa was never a victim, he did’t want to be seen as such, to us he made the impression of a positive, strong, warm hearted person, a musician, friend.
Musa was living in Serbia without papers — this meant all aspects of his life were “illegal”. Like thousands of people who cross Serbia every year on their way to the EU, Musa was illegalised by the European border regime. This regime allows citizens of certain countries, or rich citizens of all countries, to obtain visa and travel legally into the EU — and reduces a vast majority of the world’s population to having to travel illegally. This way of travelling is costly, and often results in death: every year thousands of migrants are killed by the European border regime. Life of illegalised persons is very difficult: not only is their travel illegal, but so is their stay on the territory, their everyday activities, such as living, sleeping, working, eating etc. This means that at any point, for no other reason than being “without papers”, you can be persecuted by the police, put into prison, deported to either your country of origin, or the country you came from.
Millions of people worldwide live illegalised lives — but people always fight for dignity, even in the degrading, dehumanising and unjust conditions. Musa also was a proud and positive person, who rejected any victimisation and pity about his situation.
——–
https://www.youtube.com/watch?v=L6vkpQEzTRY)
Zendagi akhar sarayad, bandegi dar kar nist — Bandegi gar shart bashad, zendagi dar kar nis.
If you are free, this is life even if it is ended, but if you were never free, then you never lived. (free translation)
Ako si slobodan, onda je to život i kad je kraj, ali ako nisi bio nikad slobodan, onda nikad nisi ni živeo. (slobodan prevod)
no border serbia 